Vodič za kupovinu televizora 2018 / 2019

Dragi čitatelji, blagdanski vodič za kupovinu televizora je pred vama. Dijagonale su veće nego ikada a cijene su zaista primamljive. 4K televizori su standard a HDR nude – barem nazivno – svi na svim modelima. Tu je napokon i obilje 4K HDR sadržaja, treba vam samo brzi internet. Ovo je dobro vrijeme za kupovinu televizora, ali na neke stvari ipak treba paziti.

Jeste li primjetili? 4K TV dijagonale 140 cm (55″) možete kupiti već za 4000 kn. Manje od toga – bilo dijagonale, bilo rezoluciju – nipošto ne preporučam, osim ako imate posebnih zahtjeva tipa TV za dječju ili spavaću sobu. Ili pak za gamere – manji 4K TV, s dijagonalom zaslona 43″ – 49″ može biti jako, jako dobar gaming PC monitor.

S obzirom da je 4K HDR s nama već šest godina, dakle ovo je šesta generacija HDR televizora, i da svi 4K televizori podržavaju HDR mogli bi smo zaključiti da je to to – ne možemo pogriješiti, zar ne?

4K HDR donosi vidljivo bolju sliku. Osim 8 MP rezolucije tu je i širi spektar boja, finije nijansiranje i bolja vršna svjetlina. A sve navedeno čini najveći skok u kvaliteti slike u novijoj povijesti televizora.

Nažalost, možete. Uvodni 4K televizori nemaju niti H od HDR-a, oni zapravo samo mogu prikazati taj signal ali gledat ćete ga u običnoj SDR kvaliteti…

 

Ok, a što se onda isplati kupiti? Prije nego odgovorimo na to pitanje, pogledat ćemo tehnologiju ovogodišnjih televizora iza zavjesa marketinga. Krenimo redom, s tehnologijom koja je fokus prvog članka, jer bez toga vodič za kupovinu 4K HDR televizora nije kompletan.

Tehnologija LCD televizora

Što i kako utiče na kvalitetu slike televizora?

Tip matrice: kod LCD televizora postoje dva osnovna tipa matrica. VA (Vertical Alignement) i IPS (In Plane Switching), koji imaju svoje podvrste. Ono što je bitno, da vas ne zamaramo tehnikalijama, su karakteristike takvih televizora.

VA matrice koriste Samsung te djelomično Sony, Panasonic, Philips i Grundig (ovisno od modela i dijagonale). LG u svim modelima koristi IPS tehnologiju (osim OLED TV-a, naravno).

• VA matrice imaju bolji kontrast i uži vidljivi kut. To znači da će crna po noći biti manje sivkasta, ali i da će vam slika izblijedjeti čim se pomaknete na trosjedu ili ustanete ispred TV-a, već pod nekih 30-ak stupnjeva. Kontrast im se kreće oko 2000: 1 do 4000 : 1 mjereno po ANSI metodi.
• IPS matrice imaju slabiji kontrast (od 800 : 1 do 1500 : 1 po ANSI) ali i znatno bolji vidljivi kut, posebice po horizontali. To znači da takve televizore može gledati cijela obitelj bez gubitka na kvaliteti prikaza.
• OLED – beskonačan kontrast, savršen vidljivi kut. Realno, jedini nedostatak u odnosu na LCD je niža vršna svjetlina (700 niti vs 1500 niti kod top modela) što znači da je LCD HDR efekat bolji od OLED-a po danu. Po noći, i u svim drugim uvjetima, OLED je jednostavno – bolji. Ako ste nepažljivi, na OLED-u postoji i mogućnost burn ina, tj. zapržavanja slike.

Procesiranje / Hz: današnji LCD televizor rade na 50, 100 ili 200 Hz (rijetki top modeli). Više Hz je bolje jer daje oštriju sliku u pokretu a za poboljšanje kvalitete prikaza vrlo je važan i interpolacijski procesor koji umeće dodatne kadrove u originalan video zapis. Rezultat je oštrija slika s glatkim pokretima (no, neki to ne vole – tzv. efekat sapunice).

Danas svi 4K televizori imaju interpolacijski procesor, što je dobra vijest.

Dodatno, u cilju poboljšanja oštrine pokretnih kadrova postoji upravljanje pozadinskim osvjetljenjem, na dva načina – skenirajućim titranjem (može uzrokovati vidljivo titranje filmova) i umetanjem crnih kadrova (slika također može titrati, i otprilike je dvostruko tamnija)

Danas proizvođači kriju prave Hz kao zmija noge i razmeću se kraticama poput Clear Motion Rate, Picture Quality Index, Real Motion Rate itd., čije brojke sežu do 3000 lažnih Hz.

Poboljšanje kontrasta – lokalno i globalno zatamnjenje. Jeftini LCD televizori koriste globalno zatamnjenje. Kad je slika tamnija, smanje svijetlinu cijelog zaslona, i obrnuto. To je loša varijanta, no na nekim modelima se niti ne može potpuno isključiti, jer slika vidljivo “blinka”, čas je svijetlija čas tamnija.

Daleko bolje rješenje je lokalno zatamnjenje, najčešće na 8/ 16 područja, koje značajno doprinosi dojmu kontrasta. Takvi televizori nemaju ispranu crnu, a lokalno zatamnjenje koriste i kod VA i IPS matrica. Ako je u kombinaciji s Direct LED osvjetljenjem zatamnjenje je bitno bolje i preciznije, do 640 zona. Kvalitetno lokalno zatamnjenje, uz širi spektar boja, najviše utiče na kvalitetu prikaza 4K HDR sadržaja

Mat ili glossy zaslon? Glossy, tj. sjajan zaslon daje dojam boljeg kontrasta i prikaza boja, ali i povećava refleksije. Ako imate relativno kontrolirane uvjete gledanja TV-a, bolja je inačica glossy zaslon. Mat ima značajno slabije refleksije, ali slika nije tako “lijepa”.

OLED televizori

Šampioni kvalitete slike, OLED televizori su preuzeli primat u premium klasi. Zahvaljujući razlici u tehnologiji rada, OLED TV ima beskonačan kontrast i savršen vidljivi kut, a i brže vrijeme odziva. Danas samo jedan proizvođač televizora ne koristi OLED u svojim top modelima – Samsung – dok svi drugi da. Panasonic, Sony, LG – svi koriste OLED panele koje proizvodi LG.

Ima OLED i svojih nedostataka – tamniji je, pa je slika po danu manje “živa” i HDR efekt je slabiji, a u ekstremnim uvjetima korištenja može doći do burn ina. No, po noći OLED će vas nagraditi perfektnom slikom, svetim gralom svih filmofila.

Očekivano, OLED televizori imaju i premium cijenu, no ona više nije nedostižna – ponekad je čak i niža ot premium LCD-a.

4K & HDR

Ponovit ćemo ukratko zašto su 4K HDR televizori fina stvar. Sve se svodi na boje, nijansiranje i sliku visokog kontrasta. I naravno, na 8 MP ekrane (FullHD ima 2 MP) za 4x bolju oštrinu.

Prvi 4K televizori su imali samo to – 4K rezoluciju, ali i slabo skaliranje slike pa je naš TV program izgledao loše. Treba napomenuti i da 4K oštrina zahtjeva znatno bliže sjedenje, ili veću dijagonalu da donese neki napredak u kvaliteti slike. No, onda se pojavio 4K HDR, kojeg već danas možete gledati na Youtubeu, Netflixu, 4K Blu-ray playeru. HDR donosi višu vršnu svjetlinu, bolje nijansiranje i više boja. Za razliku od (samo) visoke rezolucije, to se vidi i sa 10 metara, čim uđete u trgovinu. Dakle, napokon, imamo pravi napredak u kvaliteti slike…

Kao standard za širi spektar boja iskristalizirao se DCI P3 (koristi se u digitalnim kinima) te još širi Rec. 2020. (preporuka ITU za 4K televizore, sadrži i framerate te druge parametre, no nama je najzanimljiviji zbog boja).

Donja fotografija predstavlja spektar boja. “Jedro” je ono što ljudsko oko može vidjeti. Jasno se vidi da je rec. 709 značajno uži, dok već DCI-P3 donosi dosta više crvene, zelene i donekle plave boje.

Niti jedan TV na tržištu danas ne može prikazati puni spektar boja prema Rec. 2020 standardu. Čisto za usporedbu, rec.709 (klasični televizori) prikazuje oko 65% – 70% DCI P3 spektra, dok najbolji televizori idu do 99% DCI P3 boja (4K HDR OLED, top modeli LCD-a).

Pomalo je razočaravajuće da gornja tvrdnja vrijedi već dvije godine – DCI-P3 televizori su s nama od 2016., no dvije generacije kasnije i dalje nemamo TV koji može prikazati više od 100% DCI-P3 spektra boja.

Evo mjesta za napredak, no treba napomenuti da je sve iznad Rec. 709 standarda vidljivo, i doprinosi kvaliteti prikaza. Naravno, kad prikazujete odgovarajući video materijal.

Najbolji primjer važnosti šireg spektra boja je Ferrari crvena. Upravo ta krvava nijansa crvene je van spektra klasičnih televizora, koji je ne mogu vjerno prikazati – za to vam treba 4K HDR televizor.

Da bi LCD tehnologija mogla prikazati širi spektar boja potrebno joj je naprednije pozadinsko osvjetljenje, što donosi quantum dot tehnologija. Najlakše ju je opisati kao dodatni sloj u LCd panelu, koji donosi čišće boje i veću svjetlinu. Tu su i 10 bitni paneli (milijarda boja odjednom na zaslonu, za razliku od 16.7 milijuna kod uobičajenih 8 bitnih panela) koji poboljšavaju nijansiranje (opet, kod skupljih modela LCD-a).

HDR standardi – HDR10, Dolby Vision.

Trenutno, dva su glavna HDR standarda za televizore – HDR10(+) i Dolby Vision HDR.

HDR 10 je otvoreni standard, koji je u inferioran Dolby Vision HDR-u koji se plaća i za razliku od prvog, traži i neke hardverske modifikacije na televizoru. Zato TV koji nema Dolby niti ne može dobiti softversku nadogradnju na Dolby Vision HDR.

Razlike su sljedeće: HDR10 ide do svjetline od 1000 niti (obični TV-i idu do cca 500 niti), Dolby Vision HDR ide do 4000 niti. No, današnji televizori mogu samo kratko ići do 1500 niti svjetline, i to ne na cijelom zaslonu.

Glavna je razlika što Dolby Vision HDR prilagođava parametre slike u svakom kadru filma, dok HDR10 to radi jednom na početku, što je daleko lošije rješenje. No, HDR10+ ispravlja tu grešku

Sadržaj je masteriran u 10 bita na HDR10, Dolby u 12 bita, a razlike su i u metadata podacima (koji definiraju prikaz boja). HDR10 pošalje podatke jednom, na početku filma, dok Dolby Vision to radi i tijekom reprodukcije pa je prikaz precizniji.

Zaključak je da se oko standarda HDR-a ne morate brinuti – pažnja je potrebna kod odabira televizora, jer jeftini “HDR” televizori nemaju niti bolji kontrast, niti bolje nijansiranje niti širi spektar boja. Oni tek znaju pročitati 4K HDR sadržaj, i to je to… njihova kvaliteta slike nema veze sa HDR-om.

No, od ove godine imamo i novi standard (pored još par opskurnih, kojima se ovdje nećemo baviti) – HDR10+, koji je prilično usporediv s Dolby Vision HDR-om.

HDR10+ podržavaju Samsung i Panasonic. Što se sadržaja tiče, HDR10 je u velikoj prednosti – Netflix, Youtube, VUDU, Amazon (i drugi streaming servisi), većina UHD Blu-ray filmova itd., dok je novi HDR10+ za sada dostupan samo u Amazon Prime video servisu.

Dolby Vision HDR je također sve rašireniji, na 4K Blu-ray diskovima (iskreno, nisam vidio uživo niti jedan… navodno postoje 🙂 i na Netflixu.

https://www.youtube.com/watch?v=E6Ut5wGp0IA

Najbolji odabir su LCD televizori sa direct LED lokalnim zatamnjenjem, poput Sonya ZD9 (640 zona zatamnjenja) ili Samsunga Q9F (512 zona), no nažalost oni su i papreno skupi.

EDGE LED televizori imaju znatno nepreciznije lokalno zatamnjenje, u rangu 8 – 32 zone pa je i efekt HDR slike slabiji. Najbolji je OLED TV, koji može zatamnjivati svaki pojedini piksel. Ili, možemo reći da 4K OLED TV ima osam milijuna zona zatamnjenja 🙂

Ok, a kako na kraju odabrati TV? Naša je preporuka za LCD – širi spektar boja i lokalno zatamnjenje. Bez više boja slika će biti iste kvalitete kao i na starijim FullHD televizorima, osim bolje oštrine. A ako TV nema lokalno zatamnjenje, HDR efekt je ograničen na (samo) više boja. U premium klasi, gledajte i OLED televizore superiorne kvalitete prikaza.

Uskoro slijedi drugi dio vodiča za kupovinu televizora s konkretnim preporukama za kupovinu određenih modela i brandova, s prednostima i nedostacima istih. Čekamo da se objave blagdanske ponude :-). U međuvremenu, pitajte što vas zanima u komentarima.