Nekada su auti bili bolji, zrak čist a seks prljav – zasigurno ste čuli mnoštvo sličnih žalopojki starije generacije. Danas je omiljena i ova: CRT televizori imali su bolju (SD) TV sliku.

Za aute znamo da nije istina, oko zraka i sexa bi se mogli složiti, a je li bolji premium CRT ili LCD televizor smo sami provjerili, u dvoboju Philipsovih kraljeva…

Starije je bolje? Ponekad. No koliko puta vam se dogodilo da omiljeni film iz djetinjstva danas izgleda smiješno? Uostalom, prisjetimo se: stari automobili su prelazili dvostruko manje kilometara prije generalke, uz četiri puta češće servise, bili su sporiji i rastrošniji.
O sigurnosti da ne pričamo…

No, CRT televizori i nisu tako stari, legenda je svježa i kaže: SD program, dakle klasičan TV (576i) signal na kojeg smo osuđeni do daljnjega, je izgledao bolje na CRT televizorima.

Je li to istina? Provjerili smo u dvoboju starog i novog Philips TV-a, koji su oba vrhunac ponude tvrtke, i ponajbolji televizori uopće u svoje vrijeme.

CRT Philips PT9009, sa Pixel Plus tehnologijom, 100 Hz osvježavanjem i pet ugrađenih zvučnika – 2003. godine niste mogli kupiti ništa bolje, osim možda 32“ model koji je bio dvostruko skuplji…

S druge strane, Philips 46PFL9705 pobire lovorike na svim testovima; uz Sony HX903 radi se o zasigurno najboljem LCD televizoru kojeg danas možete kupiti: 3D Ready, 400 Hz, LED Pro s lokalnim zatamnjenjem, Pixel Precise HD procesiranje, Ambilight, Internet, WiFi, media player…

Uh, tko bi rekao da je prošlo samo sedam godina? Nažalost, cijena prati performanse: 9009 je koštao 6.000 kuna, 4705 može biti vaš za tričavih 23.000. Plus 2.000 kuna za 3D paket s dvoje naočala i 3D odašiljačem…

Bez starca nema udarca: Philips PT9009

Možda ne znate, ali upravo je Philips izumio, tj, u komercijalni TV ugradio interpolaciju frameova, i to u 9000 CRT televizore; prije toga, za glatku sliku morali ste imati filmski studio s desetke tisuća dolara vrijednom opremom… Hvala Philipsu, i njegovom Pixel Plusu, koji je znao još poneki impresivan trik.

Naime, PT9009 udvostručavava broj linija SD signala te dodaje 30% više vertikalnih stupaca u SD sliku, čime ona postaje vidljivo oštrija, dok DVD izgleda gotovo kao HD – doduše ponajviše zbog male dijagonale ekrana…

Ipak, direktna usporedba s dvije godine starijim high end Sony 29“ CRT televizorom (koji je nažalost nedavno završio na otpadu – otišao mu je ekran…) jasno pokazuje prednost Philipsa, koji je često ocijenjen kao najbolji CRT na svijetu.

Novi kralj: Philips 46PFL9705

Ove godine Philips je tek najesen predstavio top model, koji je prigodno osvježen Sharpovom novom UV2A matricom, te poboljšanim procesiranjem slike koje baš i nije oduševljavalo u starijim modelima. Dodatno je unaprijeđena i treća generacija LED osvjetljenja s lokalnim zatamnjivanjem.

Sve navedeno daje spektakularne rezultate. Apsolutno crna crna znači sjajan doživljaj gledanja i po noći, uz beskonačno veliki omjer kontrasta. Do sada je LED s lokalnim zatamnjenje donosio i dva problema: gutanje tamnih tonova i halo efekt. Gutanje tamnih tonove je prisutno, no uz malo igranja s kontrolama može se podesiti na zanemarivu razinu, uz zadržane beneficije apsolutne crne.

Halo efekt s ovim modelom odlazi u prošlost. Nema ga, niti u ekstremnim uvjetima (recimo, bijela slova na crnoj pozadini), čak niti pod velikim kutem gledanja, kada LCD blijedi i gubi kontrast. Sjajno!

A takvo je i procesiranje: skaliranje SD slike je jedno od najboljih, ako ne i najbolje na tržištu. Sjajna oštrina ipak dolazi uz cijenu većeg broja artefakata (MVA tip matrice…), što je potencitrano našim relativno nekvalitetnim digitalnim TV signalom, pa smo odustali od uobičajene procedure gašenja svih noise redukcija.
Postavite MPEG noise redukciju na medium, i slika će biti znatno čišća, uz zadržanu izvrsnu oštrinu.

Da unaprijed odgovorimo na pitanje: SD skaliranje i kvaliteta slike je u rangu najboljih Panasonicovh plazmi. Oštrina je na strani Philipsa, no čistoća slike – izostanak artefakata – je pak na strani plazmi.

Skaliranje je izvrsno za sve rezolucije. Napravili smo mini test: preko USB sticka smo pustili 720p MKV datoteku (Shutter Island), i redom zvali susjede i prijatelje da se „dive oštrini FullHD Blu-ray slike“.
Njih sedam – osam je pogledalo dio filma, s normalne udaljenosti i sa svega nekoliko centimetara. Rezultat: nitko nije primijetio da se radi o 720p, a ne 1080p materijalu, a uz to su svi hvalili fantastičnu oštrinu slike!

Philips je unaprijedio i interpolaciju frameova, koja više ne proizvodi gotovo ništa neželjenih artefakata oko pokretnih objekata, sve dok je držite na jedan korak ispod maksimuma.

No, nije sve savršeno. Philips bi svakako trebao razmisliti o boljem inicijalnom podešavanju, ili još bolje – integrirati THX mod, jer s bojama smo se podosta namučili.
Uz (dosta) truda dobili smo vrlo dobre rezultate, no bez kalibratora nećete dobiti kvalitetu boja koju nude Panasonic V i VT modeli u THX modu…

Dvoboj kod SD korala

OK, no koji je bolji kod prikaza SD slike?

Kontrast

CRT [rating:70/100]

LCD [rating:95/100]

Kontrast je na strani LCD-a; osim što slika može biti mnogo svjetlija po danu, i crna je dublja po noći pa tu dileme nema, posebice jer 4705 nema reflektivan premaz.
Dodatno, CRT ekran u Philipsu nije Trinitron nego klasičan, pa na ovom području 9009 gubi bitku i protiv boljih Sony CRT televizora.

Oštrina

CRT [rating:90/100]

LCD [rating:95/100]

Ponovno moramo priznati prednost LCD-u, iako su rezultati vrlo bliski, a zbog bitno manje dijagonale ekrana otprve bi smo rekli da je CRT oštriji.

No, pogledamo li razinu detalja vidjet ćemo blagu prednost LCD-a, primjerice na kosi spikera, odjeći, travi u pozadini…

Boje

CRT [rating:90/100]

LCD [rating:80/100]

Prednost dajemo starom CRT majstoru, no ponavljamo – uz kalibriranu sliku kod 9705 rezultat bi vjerojatno bio drugačiji, ili barem izjednačen.

Procesiranje interlaced signala

CRT [rating:100/100]

LCD [rating:92/100]

Iznenađenje – prednost CRT-u, i to samo zbog jednog razloga: na LCD-u se povremeno na nekim dijelovima slike može vidjeti nazubljenost, koje nema na CRT-u

Dakle, ukupna pobjeda ipak odlazi LCD-u.

Legenda je upravo to – samo legenda.

Barem u slučaju vrhunskih modela; da primjerice uspoređujemo LCD te CRT podjednake cijene (tada i danas – 6.000 kuna) rezultat bi možda bio drugačiji. A da ne spominjemo ubacivanje plazma televizora u računicu…