Svi znamo: više je bolje. Više Mhz, više jezgri, više memorije, viša rezolucija. No, zadnji primjeri nam pokazuju da ta istina ne vrijedi bezuvjetno…
Osam jezgri u telefonu! I to samo procesorskih, grafičke se niti ne broje. Za sada. Što to znači prosječnom korisniku? Malo ili ništa. Znate li, primjerice, da je najbolji osmerojezgreni čipset na tržištu – Samsung Exynos 5 – zapravo spoj dva četverojezgrena procesora? Konkretno, Samsung Galaxy Alpha ima četiri A15 jezgre koje kuckaju na 1.8 GHz, i pale se po potrebi (u zahtjevnim aplikacijama). U svim drugim prilikama Alphu pogoni četverojezgreni čip s četiri A7 jezgre na 1.3 GHz, koji je osjetno štedljiviji.
Može li se to onda zvati osmjerojezgrenim čipsetom? Može, jer nije niti bitno da svi rade istovremeno. Uostalom, od toga ne bi bilo nikakve koristi jer to niti Android niti softver ne znaju iskoristiti.
No, četiri A15 jezgri rade izvrsno, u svakodnevnim zadaćama bolje od Snapdragona 801 na 2.5 Ghz, koji pak ima osjetno brži grafički podsustav (Exynos 5 – Mali T628 MP6 GPU, Snapdragon 801 – Adreno 330).
Lijepo, no kakve to veze ima s naslovom? Veće nego što mislite, čak i ako se uopće ne igrate. Naime, QHD rezolucija (2560 x 1600 ili 2560 x 1440) je novi standard na tabletima i flagship telefonima, koja barem na Androidu, ima probleme s performansama. I to ne samo u 3D igrama, nego i u svakodnevnom radu sa sučeljem, surfanju, skroliranju itd.
Jeste li isprobali Samsung Galaxy Tab S, ili LG G3? Oba donose toliko željenih četiri milijuna piksela na zaslon. Samsungov Tab S je izvrstan tablet, s uvjerljivo najboljom kvalitetom prikaza ikada (prvi AMOLED zaslon na tabletima), no u praksi ne radi glatko kako smo navikli u premium klasi. Pa malo trzne skrolanje po sučelju, internetu, malo minimaliziranje prozora, malo otvaranje programa… Ako ste osjetljivi na to, poput autora ovih redaka, možemo samo reći – iritantno!
Još je gori slučaj s LG G3. I dok na 10″ tabletu itekako vidimo razlike u odnosu na upola manji broj piksela FullHD rezolucije, na telefonu ih nema. Nitko, ali baš nitko nije vidio razliku u rezoluciji (oštrini slike) LG-a G3 u odnosu na LG G2, ili bilo koji drugi FullHD flagship telefon. Da budemo brutalno iskreni: ako ste negdje pročitali drugačije, autor vas ili laže ili je totalna neznalica.
No razlika u brzini izvođenja je očita veklikoj većini kupaca: FullHD telefoni, s istim hardverom, rade primjetno glađe. Spomenuti Samsung Galaxy Alpha, koji ima samo cca milijun piksela, dakle 4x manje od Taba S s istim hardverom, radi besprijekorno glatko. Na Alphi ne postoji baš nikakvo trzanje, lag ili zastajkivanje.
Koje je rješenje? Možete nabrijati radni takt softverskim updateom, kao što je to nedavno napravio LG na G3, no tada pati autonomija baterije, a brzina izvođenja je tek nešto bolja. Ne i besprijekorna.
Sasvim je jasno: čipseti današnjice, tj. njihovi grafički podsustavi, jednostavno nemaju dovoljno sirove snage da besprijekorno glatko vrte Android i njegovo sučelje u QHD rezoluciji. Ovoga puta zasloni su prestigli današnji hardver. Na tabletima opravdano, na telefonima bespotrebno, a da je tomu tako osvjedočili smo se u radu sa Samsung Note 4 phabletom, koji ima novi Snapdragon 805 s bržom grafikom i zaslon s QHD rezolucijom. Na njemu sučelje radi gotovo savršeno…
Dakle, savjet bi glasio: kupite telefon s FullHD zaslonom, osim ako nema Snapdragon 805 (trenutno nema niti jedan na tržištu…) a QHD slobodno zaobiđite.
Kod tableta je situacija složenija – tu se vidi razlika u oštrini zaslona. Preferirate li iOS, bit ćete zadovoljni – novi iPadi rade glatko. Kod Android svijeta izbor se zapravo svodi na ignoriranje povremenih, ali redovitih trzakanja QHD tableta ili gladak rad FullHD modela niže oštrine zaslona, poput Sonya Z2.
