Aktivni 3D ili 3D FPR: rat svjetova

Aktivne 3D televizori postali su sveprisutni 2010. Isprva u visokoj klasi, krajem godine i u višoj srednjoj. Onda je LG najavio 3D FPR tehnologiju kao „next big thing“ te najavio rat formata. Koji 3D je bolji u praksi, i zašto?

Mogli ste čitati brojne najave, tehnološke tekstove prepune poluinformacija i netočnih podataka te i prve testove 3D FPR; ili Cinema 3D televizora na raznim web portalima.

Većina novinara uvijeno govori o prednostima jedne i druge tehnologije, izbjegavajući zaključak – je li LG nadmudrio konkurenciju te ono najvažnije: je li pasivna 3D FPR tehnologija bolja od aktivne, i ako jest, koliko je to vidljivo za prosječnog korisnika? Naime, često svjedočimo marketinški napuhanim tehnološkim napretkom, koji u praksi donosi malo ili nimalo bolju kvalitetu slike.

Ovaj tekst nastaje nakon direktne usporedbe najboljeg trenutno dostupnog (aktivnog) 3D televizora na tržištu (Panasonic plazma GT30) te LG LW650s (Cinema 3D LED LCD TV, kojeg smo dobili prvi u HR na test, da se malo pohvalimo…).

Morat ćemo ukratko objasniti princip rada pojedine tehnologije, a ukoliko vas to ne zanima savjetujemo vam da odskrolate do prednosti i nedostataka, te zaključka…

Tehnologija aktivnih 3D televizora

Mogu biti plazma ili LCD, a bez obzira na to 3D sliku prikazuju uz pomoć aktivnih 3D naočala. TV naizmjence prikazuje sliku za lijevo pa zatim desno oko, što u sinkronizaciji s 3D naočalama (koje zatamnjuju suprotno oko) daje dojam 3D slike.

Dojam dubine i iskakanja objekata u filmu je očaravajući (iako to ovisi u kvaliteti 3D sadržaja) i zaista pridonosi užitku gledanja. No, to dolazi uz cijenu više nuspojava od Viagre i steroida zajedno, o čemu više kasnije.

 

 

Iako bolji LCD televizori kod gledanja 2D sadržaja u praksi brzinom odziva gotovo da ne zaostaju za plazmama, razlike ipak postoje kod gledanja 3D filmova. Naime, 3D TV mora prikazati po 30 različitih slika u sekundi za svako oko što bolje izgleda na plazmama (manje crosstalka, tj, preklapanja zbog tromosti ekrana).

3D slika je pune FullHD rezolucije, dakle svako oko vidi svih 1920 x 1080 piksela 3D Blu-ray filmova.

Pasivna 3D FPR tehnologija

LG nije oduševljen pridjevom „pasivna“ 3D tehnologija, iako on precizno opisuje o čemu se zapravo radi. To možemo shvatiti s marketinške strane, jer u svijetu tehnologije u većini slučajeva pasivna tehnologija je lošije rješenje, pa daleko bolje zvuči Cinema 3D.

Kako god ga zvali (a vjerujemo da će svaki proizvođač koristiti drugi naziv – Philips, Toshiba, Vizio, možda Sony…) princip rada je jednostavan. LCD televizor je dobio još jedan sloj, koji je potpuno proziran kod gledanja 2D televizora. Kada mu se dovede napon, parne i neparne linije postanu polarizirane.

 

 

Sliku gledate preko pasivnih polariziranih naočala, koje su jeftine i lagane (nemaju bateriju, odašiljač niti elektroniku).

Jedno oko vidi parne linije, drugo neparne i na taj način vidite dvije slike što daje dojam trodimenzionalnosti – baš kao i kod aktivne 3D tehnologije. No uočite ključnu razliku: ništa se ne pali i gasi, slika je stalno vidljiva s oba oka.

Prednosti i nedostaci

Aktivna 3D tehnologija ima jednu prednost, koju će zasigurno marketinški eksploatirati u sljedećim mjesecima: trodimenzionalnu FullHD sliku.

Popis nedostataka je podugačak: slika jako titra, vidljiv je crosstalk (preklapanje slike, što daje duple obrise), naočale zatamnjuju sliku, prilično su teške i nezgrapne, trebate im puniti baterije, skupe su i ne dolaze sa svim televizorima (za uvodne modele ih u pravilu morate doplatiti, iako su cijene bitno smanjene – s preko 1000 kn 2010. na cca 400 kn u 2011.).

Pokazalo se da je titranje najveći problem, ukoliko zažmirimo na Roy Orbison look (iako, želim da se zna da cijenim njegove pjesme, no naočale hmm…).

Naime, vi zapravo gledate 30 Hz sliku, što posebno iritira po danu kada vidite i druge stvari osim 3D televizora, pa imate osjećaj da gledate kroz sporo vrteći ventilator… Stvar je nešto bolja u mraku, no 90% gledatelja ima probleme s umorom očiju i/ili glavoboljom.

Uključivo autora ovih redaka, koji od samog početka i testova prvih 3D televizora stalno ukazuje na činjenicu, da su za većinu korisnika aktivni 3D televizori zapravo – potpuno neupotrebljivi.

Pasivna 3D FPR tehnologija – ima jedan jedini nedostatak: dvostruko manju rezoluciju. Naime, vi gledate upola manje linija u 3D načinu rada, što za Blu-ray filmove u praksi znači 1920 x 540 piksela.

Osim toga, SVI nedostaci aktivne 3D tehnologije su uklonjeni: nema titranja, nema skupih, teških i zatamnjujućih naočala, nema crosstalka, naočale koštaju desetak kuna i uz TV dolazi četiri para.

 

 

Ok, koliko je manja rezolucija vidljiva u praksi?

Ovisno o daljini iz koje gledate. Testni 47“ LG LW650s nema problema s razdaljinama većim od cca 2.5 metara, što ionako odgovara preporučenoj udaljenosti gledanja HD televizora. Na toj daljini niža rezoluciju nije uočljiva! Približite li se bliže od dva metra, vidjet ćete linije i izgubiti 3D sliku – tu su aktivni televizori u prednosti.

Drugo, u direktnom dvoboju s aktivnim 3D televizorom, gubitak detalja nije vidljiv! Vjerojatno tu ulogu igra i naš mozak, koji vidi dvije bliske slike koje spaja pa nam to izgleda bolje nego 2D video u 1920 x 540 piksela.

Bitno je napomenuti još jedno: dojam trodimenzionalnosti je podjednako dobar kod obje tehnologije.

Bit ćemo kratki i jasni: aktivni 3D je otišao u ropotarnicu povijesti. Suze će za njime proliti samo proizvođači koji će ustrajati na aktivnoj tehnologiji…

[box type=”info”] Da sumiramo: 3D FPR je drastično bolja tehnologija, čak i da zanemarimo činjenicu da je jeftinija. Od sada pa nadalje, aktivni 3D televizori u recenzijama Preporucamo.com ne mogu dobiti više od dvije zvjezdice za kvalitetu 3D slike.
LG, hvala na prvim pravim 3D televizorima! [/box]