Nova LED žarulja izrađena uz uporabu Grafina dolazi u prodaju do kraja godine. Bit će to prvi komercijalno dostupan proizvod na bazi novog materijala čudesnih svojstava…
Možda će mnogima izgledati smiješno da žarulju svrstavamo u top tehnološke vijesti, ali Grafinske LED žarulje tu definitivno spadaju. Naravno, ne radi se toliko o žarulji koliko o komercijalnoj upotrebi Grafina koji je pravi super materijal budućnosti.
Zašto? Grafin (engl. Graphene) je alotrop (valjda smo dobro preveli :-)? ugljika, proizveden 2003. koji je osnovni element drugih alotropa ugljika poput grafita, ugljena, ugljičnih nano cijevi itd.
Da ne gnjavimo previše s kemijom, grafinova izvrsna svojstva proizlaze iz činjenice da je to zapravo beskonačno velika molekula policikličkog aromatskog ugljikovodika. Sad vam je sve jasno, zar ne?
No, kad vam kažemo da je taj super materijal tvrđi od dijamanta, 207 puta je jači od čelika po masi (!), donedavno najtvrđeg poznatog materijala, te da ima i zdravstvene primjene zbog osobina supervodiča struje postaje zanimljivije.
Problem je što ga je jako teško sintetizirati u većim količinama. Svojstva supervodiča su u usporedbi sa standardnom kombinacijom bakra i silikona oko tri puta bolja, tj. vodi struju uz tri puta manji otpor. Grafin je i od zlata otprilike dvostruko bolji vodič struje.
Upravo to ga čini materijalom iz snova kada je u pitanju industrija poluvodiča, a pored toga u budućnosti će biti korišteno i njegovo svojstvo kvantnog vodiča.
Što se tiče same grafinske žarulje najavljena je za kraj godine. Imat će mali postotak grafina u sebi, no i to je dovoljno da takva LED žarulja bude 10% štedljivija od konvencionalnih (LED žarulja), pri čemu će pružati više svjetlosti te trajati čak 25 godina.
Grafinska žarulja je razvijena na istom mjestu i od strane istih ljudi koji su i proizveli Grafin, na Manchester University u okrilju tvrtke Graphene Lighting. Sama žarulja bi trebala koštati manje od 20 dolara i naći će se u slobodnoj prodaji do kraja godine.
Više o grafinu možete pronaći ovdje.
Tekst napisao: Lazar Prodanović