Inflacija herca LCD televizora

Clear Motion Rate, Perfect Motion Rate, Motion Claritiy Indeks… Prošle godine smo dobili prve televizore s deklariranih 1000 ili više „čudnih“ Hz. Je li se dogodila revolucija u brzini osvježavanja LCD televizora, ili tek marketinška prijevara?

Ok, htjeli ne htjeli, ovakav članak ne može bez skraćene povijesti televizije i brzine osvježavanja općenito. Imate li predznanje i/ili vas to ne zanima, slobodno preskočite uvodne tehnikalije…

Stara, dobra cijev

Katoda je kriva za sve. Filmski materijal i dan danas se većinom snima u 24 sličice u sekundi, poštujući staro naslijeđe vrpci i kinematografa. Postoje dva glavna standarda za gledanje televizije: PAL i NTSC, od kojih svaki ima popriličan broj inačica. No, PAL koristi 50 Hz struju, a NTSC 60 Hz. Iz tog razloga televizori s PAL područja (koje uključuje Hrvatsku) osvježavaju sliku s 50 Hz, odnosno 60 Hz za NTSC uređaje (1 Hz = jedan titraj, tj. osvježavanje u sekundi). No, kako su filmovi snimani s 24 sličice, što je apsolutno premalo za CRT tehnologiju (vidljivo titra i na 50 Hz, a kamoli da rade na 24 Hz…) za PAL područje se filmovi ubrzaju na 25 FPS-a (sličica u sekundi). Razliku od 4% gotovo je nemoguće zamijetiti, iako se i zvuk ubrza za isti postotak, što donekle mijenja ton zvuka. Tako se kod 50Hz svako drugo osvježenje slike iscrtava nova.

Kod NTSC-a je malo kompliciranija stvar – ubrzanje na 30 FPS (pola od 60 Hz) bilo bi jako vidljivo, a zvuk bi postao gotovo neraspoznatljiv. Stoga NTSC tehnologija neke frejmove ponavlja, što se može uočiti kao blago trzanje slike.
No, 50 Hz (60 Hz) vidljivo titra za korisnike osjetljivijih očiju, pa su krajem osamdesetih godina prošlog tisućljeća napravljeni (CRT) televizori s osvježenjem od 100 puta u sekundi (100 Hz). Slika je postala gotovo savršeno mirna i svi su bili zadovoljni…

LCD i 100 Hz

…barem dok nisu stigli LCD televizori. Njihove matrice su trome: tekućim kristalima je potrebno određeno vrijeme da se postave u željeni položaj, što se vidi kao kašnjenje slike u brzim scenama (razmrljani rubovi, višestruke slike – duhovi). Stiglo je vrijeme da se to ubrza.

Prva revolucija je nastala korištenje Overdrive tehnologije, koja kratkim povećanjem napona i namjernim gađanjem druge nijanse boje postiže znatno ubrzanje rada LCD-a. Naime, brzina promjene ovisi o naponu – što je viši napon, brže će se izmijeniti orijentacija kristala. Danas svi LCD televizori koriste neku vrstu Overdrive tehnologije.

Drugi veliki korak su donijeli prvi 100 Hz procesori, zahvaljujući Philipsu. Za razliku od CRT-a, LCD ima savršeno mirnu sliku – titranja nema, stoga je uloga 100 Hz da ubrza vrijeme odziva, tj, našu percepciju istog. I to radi dobro: rezultati su vidljivi, ali ne bez nuspojava. Naime, 100 Hz fizički udvostručava broj slika – sa 25 FPS-a na 50 FPS-a (30 – 60 za NTSC). Kako je to moguće, kad je film snimljen s 24 sličice? Uz pomoć snažnih procesora slike, koji na osnovu dviju susjednih kadrova izračunavaju među kadar, koji se ubacuje u originalnu snimku.

Dakle, vaš TV će sam izračunati i iscrtati još 25 kadrova u sekundi, koji u originalnoj snimci ne postoje, u cilju zaglađivanja pokreta i poboljšanja reprodukcije detalja u brzim kadrovima. Rezultati ovise o kvaliteti procesora: naravno da je gotovo nemoguće napraviti savršen među kadar, stoga se na takvim televizorima mogu uočiti manje ili veće smetnje oko pokretnih objekata (najčešće mrlje poput kompresijskih artefakata), ali zato su sve scene apsolutno glatke – nema trzanja kod panoramskih snimaka, svi pokretu u kadru su savršeno glatki, a detalja ima vidljivo više. Super.

Sony je prvi napravio 200 Hz procesor slike (z5500 model), koji je između dva originalna frameova umetao čak tri izračunata za još bolje vrijeme odziva i glađe pokrete.

No, plazma je i dalje bila brža, a uskoro se počela razmetati i (potpuno bezveznim, marketinškim) 600 Hz subfield driveom. To niti prodavači ne znaju objasniti, ali svi znamo: 600 je više od 100. Stiglo je vrijeme da imperija uzvrati udarac…

Gdje smo danas?

Isprva smo svjedočili pojavi 200 Hz procesora na LCD-u, kako se često zvala kombinacija 100 Hz (interpolacije) i backlight blinkinga (titranje pozadinskog osvjetljenja). Trikovi s pozadinskim osvjetljenjem zaista ubrzavaju vrijeme odziva, no i dalje je to manja brojka od 600 Hz. No, od prošle godine Samsung i Sony, a kasnije i Philips te LG uvode novi, poboljšani način mjerenja brzine odziva, kojeg zovu Clear Motion Rate, Perfect Motion Rate i Motion Claritiy Indeks.

Ideja je sljedeća, i zvuči razumno: kombinacija novih LCD panela, procesora slike (čipseta) i pozadinskog osvjetljenja daje u praksi brže vrijeme odziva nego starije generacije LCD televizora, pa je red da se to na neki način vidi i u specifikacijama. Tako danas imamo poplavu jeftinijih modela s realnih 50 Hz osvježenja i bez interpolacijskog procesora, koji deklariraju CMR 100 Hz, MCI 100 itd, a s druge strane ljestvice top modeli so stigli do 800, 1000 Hz ili više.
Vjerujete li proizvođačima? Istim onima, koji obećavaju milijunske kontraste a isporučuju par tisuća naspram jedan? I to u boljem slučaju….

Ok, pogledajmo sad praksu, realno izmjerljive rezultate. Velika većina recenzenata za mjerenje brzine odziva koristi FPD Benchmark i pokretnu rezoluciju, koja nam zapravo govori koliko je linija (od maksimalnih 1080 FullHD rezolucije) televizor sposoban prikazati za kadrove u pokretu. Naravno, idealno je da to bude svih 1080.

Rezultati? Klasičan LCD TV, bez (ili s isključenim) 100 Hz interpolacijskog procesora ostvaruje oko 250 – 300 linija. Prvi 100 Hz LCD televizori su to udvostručili, na cca 500 – 600 linija. Dodatak blinkanja / skeniranja pozadinskog osvježenja podiže to na cca 900 linija (koliko imaju i većina jeftinijih plazma televizora), dok top modeli (i LCD i plazmi) mogu prikazati svih 1080 linija (naravno, uz obliati pomoć interpolacije i pozadinskog osvjetljenja).

A koja je razlika u odnosu na LCD TV iz 2010 koji radi na 50 Hz, i 2012. modela s deklariranih 100 CMR HZ-a (dakle, koji i dalje radi na 50 Hz…)? Nikakva. I dalje ćete gledati cca 250 pokretnih linija!

Dovoljno za svakodnevno gledanje TV-a, no zahtjevni korisnici žele više. Naravno, vrijedi da je veći CMR bolji a u pravilu 200 Hz CMR donosi 100 Hz interpolacijski procesor, a 400 Hz još i pametno pozadinsko osvjetljenje.

[stextbox id=”info”]S obzirom na sve navedeno, teško je povjerovati da Clear Motion Rate, Perfect Motion Rate i Motion Claritiy Indeks nisu uvedeni isključivo zbog marketinga. Jer, 100 Hz interpolacijski procesor je poželjan, ali i skup dio opreme televizora koje već prosječno informirani kupci traže. Naravno, lakše je prodati TV kad pored njega piše 100 Hz, a negdje se zagubi da je to CMR ili MCI kao što se zna dogoditi. A ako i piše, koliko prosječnih kupaca zna što to zapravo znači…?[/stextbox]