Ovo je svojevrstan vodič u svijet TV tehnologija te ujedno i vodič za kupnju televizora, u kojem nećemo previše ulaziti u detalje i principe rada nego ćemo se koncentrirati na prednosti pojedinih tehnologija za krajnjeg korisnika.

Tehnološki razvoj televizora unazad nekoliko godina je brži nego ikada; svake godine svjedočimo barem jednom novom pojmu, koji je – ako je vjerovati marketingašima – neophodan čak i za gledanje dnevnika.

Ovo je svojevrstan vodič u svijet TV tehnologija te ujedno i vodič za kupnju televizora, u kojem nećemo previše ulaziti u detalje i principe rada nego ćemo se koncentrirati na prednosti pojedinih tehnologija za krajnjeg korisnika.

Ili, još jednostavnije: što od toga svega zaista vrijedi, a što je nepotrebno bacanje novca. Što kupiti? Plazmu ili LCD TV

Plazma, LED ili LCD TV?

Zahvaljujući razvoju LCD televizora danas razlike više nisu očite još s ulaza u trgovinu, te obje tehnologije nude dobru kvalitetu slike. Ipak, razlike i danas postoje.

Da ponovimo: LED televizori ne postoje – to su „obični“ LCD uređaji s neobičnim osvjetljenjem ekrana. Umjesto fluorescentnih CCFL lampi, koriste LED diode. No, to ne znači da nisu zanimljivi, naprotiv. Troše manje struje, omogućavaju širi spektar boja (RGB LED osvjetljenje), i bitno bolji kontrast – no to već ovisi o tipu implementacije.

Razlikujemo jeftiniji EDGE LED (LED diode smještene po rubovima televizora), te „pravi“ Direct LED, gdje su diode smještene iza LCD matrice. EDGE LED televizori su prije svega super tanki: Sony i Samsung rade uređaje debljine od 9.9 mm naviše, što je tanje od većina slika s okvirom (!).

No, osim manje potrošnje struje u odnosu na klasične LCD televizore – cca 40%, tu njihove prednosti u odnosu na CCFL uređaje prestaju. Štoviše: EDGE LED televizori imaju problema s homogenošću slike, tj. svjetlosnim mrljama koje iritiraju.

Plazma televizori imaju specifične nedostatke. Plazmu možete zapržiti; ostane li vam Playstation upaljen preko vikenda, trajno ćete je oštetiti. No to je rijetkost, u normalnoj upotrebi više smeta retencija slike, tj. kratkotrajno zadržavanje statičnih kadrova. Recimo, kada odgledate film s logom programa i prebacite na drugi program, logo će još jedno vrijeme biti (slabo) vidljiv.

Panasonicove plazme su najotpornije na zapržavanje slike i retenciju. Samsung i LG plazme su prilično podložne retenciji, što može živcirati.
Plazma ima tamniju sliku, posebice u svijetlim kadrovima: velika bijela površina na plazmi uvijek izgleda sivo.

[box type=”info”]LED televizori marketinška su izmišljotina. To su tek obični LCD televizori, s neobičnim pozadinskim osvjetljenjem. No to ne znači da nisu zanimljivi…[/box]

 

Vidljivi kut: prednost plazma

Plazma televizori imaju savršen vidljivi kut, dok LCD televizori blijede gledate li ih iskosa. Vrijednosti koje proizvođači deklariraju su smiješne – zaboravite ih. Konkretno, gleda li cijela obitelj plazma televizor s kauča, svi će vidjeti jednako kvalitetnu sliku.

Kod LCD i LED LCD televizora, najbolju sliku će vidjeti osoba točno ispred televizora. Jedno mjesto pored njega je također OK, dva sjedeća mjesta dalje već su problematična. Osobe na rubu kauča, koje gledaju pod kutom većim od tridesetak stupnjeva na televizor, vidjet će sivu crnu boju te općenito znatno bljeđu sliku.

[box type=”info”]LCD televizori imaju najbolju sliku sjedite li točno ispred njih. Tko sjedi na rubu kauča gledat će više ili manje bljedunjavu sliku – koliko, ovisi o kvaliteti i tehnologiji LCD televizora.[/box]

Vrijeme odziva – prednost plazma

Vrijeme odziva pokazuje nam koliko je dobar televizor kod prikaza pokretnih scena. LCD tehnologija je i danas slabija po tom pitanju, no to je vidljivo samo u najjeftinijoj klasi uređaja, koji nemaju 100 Hz procesore. Od srednje klase naviše razlike su minimalne, i tek rijetki će zamijetiti da je LCD nešto tromiji. Plaze sa 600 Hz subfield drive su najbrži televizori na tržištu.

[box type=”info”]LCD televizori su tromiji od plazmi, no ako su opremljeni sa 100 Hz procesorom to prestaje biti problem u svakodnevnoj uporabi[/box]

Potrošnja struje – prednost LCD

Nakon podešavanja ekrana, LED LCD i klasični LCD televizori dijagonale 42“ troše od 50 do 100 W, dok plazme iste veličine troše od 150 do 200W (stariji paneli). Osim toga, sve plazme manje ili više tiho zuje kad je slika svijetla, zbog principa rada.

Potrošnja plazmi ovisi o prikazu: svijetliji filmovi gutaju više struje od tamnijih, kojima se radnja događa po noći. Ipak, usprkos poboljšanoj štedljivosti (do prije 2 godine plazme su trošile i do 500 W) razlika u potrošnji u odnosu na LCD je velika.

Za usporedbu, klasični 72 cm TV zadnje generacije troši oko 150 W struje.

[box type=”info”]Preneseno u kune: gledate li TV pet sati dnevno, štedljivi 42″ LCD će u godinu dana potrošiti oko 103 kn (narančasta tarifa), dok će usporediva plazma progutati oko 200 kn.[/box]

Kontrast, boje, prikaz crne

Prikaz boja ovisi od televizora do televizora bitno više nego o tehnologiji. Velika je prednost ima li televizor THX certifikat za kvaliTetu slike: to znači da su mu boje i kontrast optimalno tvornički podešeni.

Donedavno su plazme imale bolju crnu, no danas su tehnologije izjednačene. Jeftinije plazme imaju jako lošu (blijedu) sliku gledate li ih po danu uz mnogo svjetla. U tom slučaju LCD je bolji izbor zbog veće svjetline slike, no neki modeli i danas imaju loš prikaz crne po noći. Možemo sumirati po klasama:

• Jeftini televizori – plazma pobjeđuje po noći, po danu je LCD bitno bolji izbor.
• Srednja klasa – LCD je i dalje bolji po danu, po noći blaga prednost plazmama.
• Visoka klasa – LCD je i dalje bolji po danu, po noći su čak i bolji Direct LED televizori.

Panasonicove plazme su dobar primjer: do serije G su slabi po danu, G je solidan, a serija V i VT su najbolje plazme na tržištu, i po danu i po noći, te su se jedine približile LCD televizorima.

Direct LED televizori mogu prikazati savršenu crnu, ali uz ponekad vidljive artefakte u obliku halo efekta (svjetlija crna oko tamnih rubova kadra).

[box type=”info”]Brojke koje deklariraju proizvođači za kontrast su smiješne. Dogurali smo do 10.000.000 : 1. U praksi, nakon kalibracije, televizori postižu od 1000 : 1 do 15.000 : 1, Direct LED s lokalnim zatamnjenjem imaju beskonačan kontrast, ali uz neka ograničenja[/box]

Što je bitno, neovisno o tehnologiji?

Procesiranje slike – skaliranje, 100 Hz, 200 Hz…

Neovisno o tehnologiji, možemo ustvrditi da danas Samsung, Sony i Panasonic imaju najbolje procesore slike, slijedi LG, Philips, Sharp, Toshiba, Sharp.

LG je ove godine napravio izvrstan posao; stariji modeli su imali vidljivo lošije procesore slike.

Dobar procesor slike prepoznat ćete po čistoj slici bez smetnji, te prije svega oštrini prikaza klasičnog TV programa. Gledate li Blu-ray filmove svi TV-i izgledaju dobro, s malim razlikama.

Ono što najviše zbunjuje korisnike su oznake 100 Hz, 200 Hz, 400 Hz (LCD TV) te100 Hz i 600 Hz na plazmama.

• 100, 200 i 400 Hz LCD – ovisi o implementaciji proizvođača, no u suštini radi se procesoru slike koju izračunava i ubacuje jedan ili dva kadra u originalni zapis. Na taj način sve kretnje i kadrovi postaju iznimno glatki, a brzina odziva se udvostručuje. LCD bez 100 Hz procesora vidljivo mrlja sliku u brzim kadrovima, koji su uz to i trzavi.
• 100 Hz plazma – nema veze sa 100 Hz procesorima iz LCD-a, radi se o brzini osvježavanja kao kod CRT televizora, što služi samo tome da smanji titranje slike. 100 Hz plazma i dalje ima trzavu sliku, ako nema procesor za zaglađivanje (Panasonic – IFC; Sony – MotionFlow itd)
• 600 Hz subfield drive plazma – marketinška brojka, nebitna za gledatelja. Govori o brzini rada plazminih podpiksela. Starije plazme su imale 480 Hz i to nitko nije reklamirao… Ipak, to je koristan podatak jer označava plazma televizor novije generacije, koji ima bolju sliku, savršenu brzinu odziva i troši oko trećinu manje struje od prethodne generacije.

Općenito, Sony i Panasonic imaju najbolje procesore za zaglađivanje slike.

[box type=”info”]100 Hz kod LCD televizora je obavezna stvar – štedite li na tome, gledat ćete trzavu i mutnjikavu sliku u brzim scenama. Razlika 100 Hz – 200 Hz je minimalna, od 200 Hz – 400 Hz praktično nepostojeća[/box]

Korisna oprema – Internet, media player, WiFi

Srednja i viša klasa televizora dobro je opremljena; možete se spojiti na Internet WiFi ili klasičnom mrežom, gledati YouTube filmove, streamati video s računala putem mreže, surfati na “pravim” web stranicama te gledati HD DivX i MKV filmove s našim titlovima preko USB sticka direktno na televizoru (doduše, ne na svim modelima…)

Obratite pažnju na specifikacije; kod većine treba doplatiti za WiFi USB stick (srećom košta oko 250 kn…), a slabiji modeli ne mogu vrtjeti HD DivX i MKV filmove.

Najnoviji feature: Samsung u Smart TV seriji (D5500, D600o, D7000, D8000 i D9000) nudi i Samsung Apps, mogućnost downloada programa kao na smartphone uređajima. LG nudi sličnu uslugu, no još nije u funkciji.

Sjajna stvar: danas čak i najjeftiniji televizori dolaze s dobrim HD media plyerom (LG, Samsung…)

[box type=”info”]LG je prvi ugradio kvalitetne media playere u svoje televizore, i danas je u vrhu po tome. Internet je ograničen na različite audio i video servise, no neki nude i prave web browsere[/box]

2D HDTV, 3D Ready ili 3D TV

Svi današnji high end uređaji su 3D Ready (dolaze bez naočala) ili 3D televizori (dolaze s naočalama). Svi nude neku vrstu konverzije klasičnog 2D programa u 3D, ali niti jedan ne daje izvrsne rezultate.

Gledate li 3D Blu-ray filmove efekt je dobar, ali samo rijetki korisnici izdrže dulje od 10 minuta gledanja 3D filmova na aktivnoj tehnologiji. Upravo zbog tih probvloema, LG je razvio pasivnu 3D FPR tehnologiju (naziva je Cinema 3D) koja nudi 3D doživljaj bez titranja i po nižoj cijeni.

Trenutno je 3D FPR najbolje rješenje za gledanje 3D filmova. Pročitajte test LG 47LW650S, koji pored Cinema 3D tehnologija ima još zanimljivih aduta u rukavu.

Proizvođači su još prošle godine masno naplaćivali 3D, no modeli 2011. imaju prihvatljivije cijene.

[box type=”info”]na 3D gledajte kao na samo još jednu, manje ili više korisnu, ali prilično skupu mogućnost. Aktivna 3D tehnologija ima mnogo nedostataka, od kojih ne pate novi LG Cinema 3D televizori s pasivnom 3D FPR tehnologijom. Budućnost 3D-a je nesumnjivo pasivna [/box]