U razdoblju 32-bitnih sustava i procesa 3 GB RAM-a je postala granica. Dolaskom 64-bitnih, 4 GB RAM-a se nametnulo kao standard. Asus Zenfone 2 bio je prvi pametan telefon koji se pojavio s 4 GB RAM-a. No, već imamo na tržištu model kineskog proizvođača Vivo sa 6 GB radne memorije. Treba li nam toliko memorije? Utječe li doista kapacitet RAM-a na bolju glatkoću rada? Koliko bi kapacitet radne memorije morat igrati ulogu u donošenju odluke o kupnji nekog uređaja? Donosimo odgovore na ova pitanja.
Činjenica je da veći kapacitet RAM-a (Random Access Memory ) može omogućiti bolje žongliranje između pozadinskih procesa, smanjiti vrijeme čekanja za otvaranje aplikacija ili prebacivanje između njih, ili pomoći integriranim grafičkim karticama poboljšati performanse.
Naravno, sve ima svoje granice i u konačnici samo povećanje kapaciteta radne memorije još uvijek ne može riješiti u potpunosti temeljni problem rada Android uređaja bez trzaja.
Zašto je tako?
Prvi problem su loše napisane aplikacije koje su prava erozija memorijskog resursa. Drugi problem su procesori i ostale elektroničke komponente koje razvijaju visoke temperature u kućištu pa sigurnosni sustav zna sniziti rad na niže frekvencije što može izazvati trzaje.
No, najvažniji problem leži u samom načinu rada Android sustava. Android je mobilni operativni sistem baziran na modificiranoj verziji Linux-a.
Aplikacije se pišu uglavnom u Java programskom jeziku. Ne pokreću se izravno iz sustava već u odvojenom virtualnom sloju između, poznatom kao Virtual Dalvik Machine ili Android Run Time, gdje dobivaju samo određeni dio sistemskih resursa. Time se šire, ili možda bolje reći, guraju u dostupan RAM, tretiraju jednako, dok prioritet se određuje ovisno o aplikaciji s kojom je korisnik u interakciji.
Sustav ima mehanizam za upravljanje RAM-om koji će automatski isključiti procese nižeg prioriteta kada je preostali kapacitet memorije nedovoljan da zadovolji trenutne operativne zahtjeve. Sve aplikacije trebaju biti pripremljene da budu naglo ugašene, ali i da se mogu lako restartati u isto stanje.
Zato je RAM izuzetno važan za rad Android sustava. Što je većeg kapaciteta može držati više predmemoriranih aplikacija i tako im pristupiti brže . Neće ih morati pokupiti iz sekundarne memorije što će uzrokovati značajno usporavanje rada.
Potkrijepimo primjerom: ako dva uređaja imaju 3 GB RAM-a, jedan od njih značajkama bogatiji UI u odnosu na drugi, tada će model laganijeg UI nadmašiti u fluidnosti rada prvog, jer bogatiji sustav značajkama zauzet će više RAM-a za svoj rad.
No, bilo bi dobro da samo aplikacije koriste resurse RAM-a. Kao što znate, današnji sustavi na čipu (SoC) pakiraju sve potrebne elektroničke sklopove i dijelova na jednom integriranom krugu što obuhvaća memoriju i GPU. Potonji često posuđuju određenu količinu radne memorije za rad zaslona. Što je veća rezolucija, veće je i oslanjanje na RAM.
Brzina obrade RAM-a je također važna
U našim recenzijama mogli ste uočiti da prilikom navođenja specifikacije RAM-a, ističemo je li LPDDR3 ili LPDDR4 klase.
Zašto? Na rada uređaja utječe i brzina obrade, tj. memorijska propusnost koja se odnosi na količinu podataka koju može kontroler uzeti od ostalih komponenti kao što je CPU. Brzina RAM se općenito mjeri u MHz.
Trenutno većina pametnih telefona koristi DDR3 RAM (800MHz ili 1066MHz) dok manji broj LPDDR4 (1600 MHz ili 2133MHz). No, ima i nekih koji nastavljaju koristiti DDR2 (400MHz ili 533MHz).
Ako ste sada mišljenja da 4 GB RAM-a će vam pružiti lijepi rad pametnog telefona, moramo vas razočarati, jer nije jedina komponenta o kojoj ovisi izvrstan rad.
Na primjer: Ako je 4 GB u kombinaciji low-end procesorom, tj. sporijim CPU koji jednostavno ne može obraditi podatke dovoljno brzo, tada procesor postaje usko što se može odraziti na opću glatkoću u radu. Oboje moraju biti na istoj razini izvedbe, niti jedan od njih ne bi trebao biti usko grlo.
Imate li vrlo moćan mobilni procesor u paru s malom količinom radne memorije multitasking će i dalje biti spor jer neće moći zadržati više podataka u glavnoj memoriji pa će morati ih pokupiti iz sekundarne memorije što će uzrokovati značajno usporavanje.
Da sumiramo: RAM i procesor su poput kotača i bicikla. Kao što znamo bicikl ne može pokrenuti bez kotača.
Ako imate vrlo moćan mobilni procesor u paru s malom količinom RAM-a, multitasking će i dalje biti spor jer neće moći zadržati više podataka u glavnoj memoriji pa će ih morati pokupiti iz sekundarne memorije što će uzrokovati značajno usporavanje.
Snažniji procesor će brže obraditi podatke dok više RAM-a donosi mogućnost da uređaj može izvoditi bolje i brže složenije aplikacije ili zahtjeve.
Dakle, umjesto o maksimalnoj količini radne memorije pri odluci o kupnji bi trebali dobro razmisliti o mininimalnoj količini. Prosječnom korisniku je potrebno 3 GB odnosno 2 GB ako se radio 32 bitnim sustavima.
Ne zahtjevnim korisnicima ili početnicima u svijetu pametnih telefona 1 GB trebao bi biti u stanju zadovoljiti svakodnevnu upotrebu. Ukratko, ovisno o načinu korištenja uređaja možete odlučiti što ima veće značenje za vas.
Prebacujete li se često među aplikacijama i imate otvoreno po nekoliko programa u tom slučaju poželjno je više RAM-a. Isto tako, ne treba samo usporediti sirove brojeve. Optimizacija softvera i hardvera jako puno znači.
[youtube id=”ap11KLr_Q40″ mode=”normal” autoplay=”no” maxwidth=”840″ grow=”yes”]